Suspenzija (hemija)

Suspenzija je heterogena smjesa koja sadrži čvrste čestice, koje su dovoljno velike za sedimentaciju. Obično moraju biti veće od jednog mikrometra. To je heterogena mješavina u kojoj se raspršene čestice ne rastvaraju, već se zadržavaju u masi medija. Suspendovane čestice vidljive su golim okom.[1][2]

To je takvo stanje materije kada čestice plutaju slobodno u rastvaraču.[3] Unutrašnja faza (čvrsta) je rasuta širom vanjske faze (tekućina) mehaničkom agitacijom, uz upotrebu određenih pomoćnih materija ili suspendujućih agenasa. Za razliku od koloida, suspenzije će se na kraju smiriti. Primjer suspenzije je pijesak u vodi. Suspendirane čestice su vidljive pod mikroskopom i smiruju se s vremenom, ako se ne remeti njihovo taloženje. Ovo razlikuje suspenziju od koloida, u kojem su suspendoirne čestice manje i ne talože se.[4]

Koloidi se razlikuju od suspenzija po tome što u rastvoru, u kojem je rastvorena supstanca, ona ne postoji kao čvrsta tvar pa su i rastvarač i rastvorena tvar pomiješani. Suspenzija tečnih kapljica ili finih čvrstih čestica u gasovima naziva se aerosol. Zemljina atmosfera se sastoji od fine prašine i čestica čađi, morske soli, biogenih elemenata, te vulkanskih sulfata i nitratnih kapljica u oblacima.

Suspenzije se dijele na osnovu raspršene fazei i disperzijskog medija, gdje je faza u suštini čvrsta tvar, dok medij može biti ili čvrst, tečan ili gasovit.

U modernom industrijskim hemijskim procesima, za stvaranje mnogih novih suspenzija, koriste se tehnologije sa visokim mogućnostima zajedničkog miješanja.

Sa termodinamičke tačke gledišta, suspenzije su nestabilne. Međutim, mogu biti i kinetički stabilne u dugom vremenskom periodu, koje određuje njihov rok trajanja. Ovaj vremenski period mjeri se kako bi se osigurao najbolji kvalitet proizvoda do krajnjeg potrošača. "Stabilnost disperzija odnosi se na sposobnost disperzije da se odupre promjeni svojih svojstava tokom vremena."(D.J. McClements)[5]

IUPAC-ova definicija

Disperzija čvrstih čestica u tečnosti.

Napomena: Definicija se temelji na UIPAC-ovom Zborniku hemijske terminologije.[6][7]

  1. ^ Alberts B.; et al. (2002). Molecular Biology of the Cell, 4th Ed. Garland Science. ISBN 0-8153-4072-9. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  2. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ^ Chemistry: Matter and Its Changes, 4th Ed. by Brady, Senese, ISBN 0-471-21517-1
  4. ^ The Columbia Electronic Encyclopedia, 6th ed.
  5. ^ “Food emulsions, principles, practices and techniques” CRC Press 2005.2- M.P.C. Silvestre, E.A. Decker, McClements Food hydrocolloids 13 (1999) 419-424
  6. ^ Alan D. MacNaught, Andrew R. Wilkinson, ured. (1997). Compendium of Chemical Terminology: IUPAC Recommendations (2nd izd.). Blackwell Science. ISBN 0865426848.
  7. ^ "Terminology of polymers and polymerization processes in dispersed systems (IUPAC Recommendations 2011)" (PDF). Pure and Applied Chemistry. 83 (12): 2229–2259. 2011. doi:10.1351/PAC-REC-10-06-03. Arhivirano s originala (PDF), 20. 10. 2013. Pristupljeno 7. 2. 2017.

Developed by StudentB